{:bs}
Privatni mlazni avioni, koji su donedavno bili dio statusa šefova multinacionalnih korporacija i ekscentričnih milijardera, sve su bliži ljudima. A ako opcija zajedničkog vlasništva krilatog zrakoplova, iako ekonomičnija od punopravnog vlasništva, i dalje zahtijeva pristojno ulaganje i održavanje, opcija iznajmljivanja praznih nogu privatnog aviona izgleda puno povoljnije. Posljednja opcija još više smanjuje troškove mogućnosti organizacije zajedničkih letova (princip ekonomije dijeljenja), kada se avion na “slobodnom ramenu” unajmljuje za nekoliko klijenata sa zajedničkim troškovima. Uz to, moderne mobilne i internetske usluge čine ovu vrstu privatnog zrakoplova još praktičnijom. Još jedan faktor rasta zračnog putovanja bio je ulazak na tržište vrlo laganih privatnih aviona (Very Light Jet, VLJ) za 4 putnika. Cijena leta na VLJ-u u prosjeku je 22% niža nego na poslovnim avionima standardne veličine.
Sve je počelo sredinom prošlog stoljeća, oporavljajući se od razornog svjetskog rata, globalna ekonomija zahtijevala je aktivniju interakciju u poslovnoj zajednici. Tadašnje tradicije zahtijevale su osobno sudjelovanje višeg menadžmenta u raspravi o važnim transakcijama i vođenju pregovora s partnerima, a globalizacija poslovanja koja je započela brzo je povećala područje interesa i skratila maksimalno vrijeme interakcije za donošenje odluka. Uzimajući u obzir da u to vrijeme nisu postojale ni mobilne komunikacije ni Internet, poslovnom svijetu je prijeko potreban rast broja avionskih putovanja, posebno u privatnom sektoru zračnog prijevoza i, kao rezultat toga, u središtu svjetske ekonomije – u Sjedinjenim Državama 1964. godine nastala je prva privatna avio kompanija na svijetu, avio-putovanja i upravljanje poslovnim avionima Netjets Inc.
Poslovni model kompanije nije bio samo nestandardan, već je predstavljao revolucionarnu inovaciju u upravljanju na polju privatnog vazdušnog transporta: doslovno je deo određenog vazduhoplova prodat kupcima, ovisno o vrijednosti čija je količina sati leta korištena zrakoplov i udio u plaćanju za njegovo održavanje ovisi o vrijednosti troškova. Tipično je udio između najmanje 50 i najviše 400 sati godišnje. Međutim, oko 30% troškova svakog aviona ostaje u bilansu stanja Netjets-a, koji takođe pruža pilote. Ključ uspjeha ovog poslovnog modela je činjenica da je davne 1995. godine Netjets Inc., preko svog multinacionalnog financijskog konglomerata Berkshire Hathaway Inc., u potpunosti stekao i još nije preprodao jednog od najbogatijih ljudi na svijetu i financijski guru strateških ulaganja – Warren Buffett. Današnje tržište privatnih avionskih putovanja brzo se razvija i ako prije 10 godina 7 od 10 novih korisnika Netjetsa ranije nisu koristili ove usluge, sada je ta brojka pala na 3 od 10. Tri četvrtine Netjetsovog prometa je u Sjedinjenim Državama, ali evropsko tržište je takođe prioritetno područje za razvoj.
Europsko tržište privatnih čartera prilično je heterogeno u svom razvoju, a ako je prosječna starost unajmljenih zrakoplova u posljednjih 7 godina porasla s 4,8 na 7,1 godinu, Netjets pokušava redovito ažurirati svoju flotu. Posljednje veliko ažuriranje bilo je 2014. godine, kada je Netjets značajno podmladio svoju flotu aviona, uloživši više od 17,6 milijardi dolara u kupovinu nove vazduhoplovne opreme (670 aviona) .Evropska podružnica Netjets ima osoblje od 500 iskusnih pilota, koji imaju 85 vlastitih i više od 700 partnerskih aviona godišnje izvrši do 46 hiljada letova do 5 hiljada aerodroma (uključujući i one koji nisu dostupni komercijalnim letovima) u 120 zemalja širom svijeta. Švicarska je izabrana za bazni centar za smještanje Netjetsa u Europu, što je i logično, jer se petina svih privatnih letova Netjetsa u Europi obavlja od tamo, a 43,3% iz Ženeve.
Budući da je drugi, nakon francuskog Le Bourget-a (Bourget, Pariz), najvećeg evropskog centra privatnog vazduhoplovstva i neprikosnovenog lidera švicarskog privatnog zrakoplovstva (na svakih 40 komercijalnih letova postoje 3 privatna zrakoplovstva), aerodrom u Ženevi radi s takvim privatnim zrakom prijevoznici kao: Wijet, Jetsmarter, Victor, Privatefly, Air Charter Service, NetJets, LunaJets. Privatni avionski promet na jednoj od najprometnijih evropskih ruta (Ženeva-London-Ženeva-Nica) neprestano se povećava iz godine u godinu, uz to raste u novim pravcima. Čak i značajan ekonomski pad u kriznoj 2008. godini, koji je prouzročio usporavanje privatne industrije vazdušnog saobraćaja, nije imao značajan uticaj na glavne igrače i rast privatnog vazduhoplovnog prometa brzo se nastavio. Ova pojava već stavlja velike aerodrome poput Ženeve gotovo na rub kapaciteta, a u vrlo bliskoj budućnosti primorat će upravu ili da se uključi u veliko širenje, što je sigurno vrlo skupo, ili da dio privatnog zrakoplovnog prometa preusmjeri na obližnji aerodromi vođeni nejasnim kriterijima odabira. Trenutnu situaciju može znatno pogoršati nedavno usvojena promjena u vazduhoplovnim propisima EU, koji omogućavaju komercijalni rad aviona s pogonom na propelere (prethodno je ovu vrstu zrakoplova mogao koristiti samo sam vlasnik ili o njegovom trošku). To će značajno povećati i opskrbu privatnih avio-prijevoznika zrakoplovima poput švicarskog Pilatusa i značajno pogoršati ukupnu situaciju s privatnim zrakoplovnim prometom.
Na primjer, tokom Evropske konvencije i izložbe poslovnog vazduhoplovstva (EBACE 2017), godišnjeg vazduhoplovnog foruma održanog krajem maja u kongresno-izložbenom centru Palexpo (Kanton Ženeva), izložba od 60 aviona bila je izložena na aerodromu u Ženevi. Ovo je značajno smanjilo maksimalan kapacitet aerodroma za prijem i slanje letova, prisiljavajući aerodromske vlasti da preusmjere dio prometa (posebno privatnog) na najbliže švicarske aerodrome Lyon ili Chambéry.
Drugi, jeftiniji, ali ne uvijek pristupačan način letenja u privatnom avionu je iznajmljivanje “slobodnog ramena”. Na prometnim autocestama Amerike i Evrope, u pravilu, nije teško pronaći takav let s popustom do 75%, ne samo za privatne, već i za čarter, pa čak i redovne letove. Takve se situacije javljaju, u pravilu, za vrijeme velikih društvenih događaja (muzički festivali, sportska takmičenja itd.), Kada su zakrčeni avioni koji prevoze navijače i navijače prisiljeni da se vrate u matičnu luku praktično prazni. Što se tiče privatnih aviona, moguće je znatno smanjiti troškove najma na “slobodnom ramenu” korištenjem usluga dijeljenja, kada su ukupni troškovi podjednako podijeljeni između svih putnika leta. Jedan od lidera u ovom segmentu je francuska privatna zračna taksi kompanija Wijet (Pariz), koja je nakon akvizicije britanskog konkurenta, prvog evropskog poslovnog zračnog taksija, Blink Ltd., prošle godine postala vlasnik najveće europske avijacije flota u segmentu VLJ. Wijet planira povećati svoju flotu aviona sa 15 na 50 do 2021. godine bez gubljenja kvaliteta pruženih usluga, a s obzirom na godišnji porast dobiti, u prosjeku sa 40% na 50%, ovaj zadatak ne izgleda toliko nepremostiv.
Sljedeći logičan korak u razvoju ovog područja bio je pružanje ne samo putnicima (ušteda cijena karata), već i vlasnicima i operaterima privatnih aviona (povećanje profitabilnosti letova maksimiziranjem tereta “slobodnog ramena”), na sistemski nivo kombinujući sve dostupne informacije o privatnim letovima širom svijeta. Ovu je ideju implementirala švicarska privatna aviokompanija LunaJets (Ženevski kanton), njezino rješenje omogućava vam ne samo iznajmljivanje privatnog aviona, odlet u zadnji trenutak (puni ciklus od potrage do slijetanja za samo 60 minuta), već i uštedeti na cijenama karata (usluga JET SHARING), kao i osigurati rast profitabilnosti avio-prijevoznika pružanjem širokog tržišta usluga (podaci o 4,8 hiljada letova širom svijeta) uz dnevna ažuriranja na web mjestu i mobilnom uređaju aplikacija. Inače, upravo je veličina tržišta jedna od glavnih karika za uspjeh LunaJets-a – što je više učesnika na tržištu, to je privlačniji za putnike koji traže pravu destinaciju i što više ljudi želi letjeti, veća je vjerovatnoća punjenja kabine na praznom ramenu. Uprava LunaJets-a pridržava se strategije organskog rasta, koristeći vlastita sredstva, jer je to u skladu s ciljevima i mogućnostima kompanije. Već 35 zaposlenih u LunaJets-u pruža „eksplozivan“ rast potražnje za privatnim vazdušnim saobraćajem za 60% od početka godine, što nam omogućava da procenimo potencijalni obim prometa za 2017. godinu oko 3,5 hiljada letova (u 2016. godini bilo je 2,5 hiljada), sa prosječnom cijenom karte oko 20 hiljada dolara. Ovi prihodi u potpunosti osiguravaju širenje na svjetsko tržište i već su omogućili kompaniji da otvori predstavništva ne samo u velikim vazduhoplovnim čvorištima poput Londona, Pariza i Rima, već takođe u regionalnim aerodromima: grčki Mykonos, španska Ibiza, talijanska Olbia, francuska Palma de Majorque, kao i u Poljskoj i Mađarskoj.
Izvor: SWISS-RUS
